Lisabon

Jeste li znali?

Lisabon je poslao upitnik i slučajno izumio znanost

Jedna pekara u Lisabonu prodaje više od 20.000 kolačića s kremom dnevno.

Fábrica de Pastéis de Belém otvara se u osam ujutro i zatvara u jedanaest navečer. Dvadeset tisuća kolača tijekom petnaest sati rade otprilike dvadeset dva u minuti, kontinuirano, cijeli dan, svaki dan. Tijekom vikenda s velikim prometom broj se može udvostručiti, a na vrhuncu je trgovina prijavila preko 50.000 u jednom danu.

Rade to od 1837, po istom receptu.

Izvor je lanac malih praktičnih odluka. Redovnici u samostanu Jerónimos koristili su bjelanjke za uštirkavanje odjeće i bistrenje vina, što im je ostavljalo mnogo žumanjaka. Pretvorili su žumanjke u kolače od kreme i prodali ih putnicima koji su dolazili parnim brodom. Kad je Liberalna revolucija dovela do zatvaranja portugalskih samostana 1834., redovnici su prodali recept susjednoj rafineriji šećera. Tri godine kasnije vlasnici rafinerije otvorili su trgovinu.

Recept nikada nije objavljen. Poznato je malom broju slastičara koji torte rade u prostoriji koju trgovina naziva tajnom radionicom. Svaki drugi kolač s kremom u Portugalu - a ima ih mnogo, u svakom kafiću u zemlji - je pastel de nata. Samo oni napravljeni u toj zgradi su pastéis de Belém.

Čak je vezana i poslovica: mlada koja pojede prsten neće skinuti nikad. Parovi se pojavljuju u vjenčanicama.

No datum koji je oblikovao Lisabon mnogo je stariji od te pekare. Ujutro 1. studenog 1755. — na dan Svih svetih, s punim crkvama — potres procijenjene magnitude 8,5 do 9 pogodio je obalu Portugala. Potres je trajao između tri i šest minuta i otvorio je pukotine široke pet metara u središtu Lisabona. Četrdesetak minuta kasnije tsunami visok otprilike šest metara stigao je do luke. Zatim su svijeće koje su se srušile u crkvama zapalile ono što je ostalo.

Ono što se zatim dogodilo je zanimljiv dio.

Dana 26. siječnja 1756., markiz od Pombala poslao je portugalskim biskupima set od trinaest pitanja, koja su trebala kopirati i proslijediti svakom župniku, koji ih je trebao postaviti svojim župljanima. U koliko sati je počelo? Koliko je dugo trajalo podrhtavanje? Koliko valova i koliko su međusobno udaljeni? Je li se činilo da dolazi iz smjera? Je li se more prvo diglo ili se spustilo? Jesu li se životinje čudno ponašale?

U upitniku se uopće nije spominjao Bog. Pombal je želio promatranja, a ne teologiju.

Vraćeno je 646 odgovora. Još uvijek se nalaze u Državnom arhivu. U dvadesetom i dvadeset prvom stoljeću seizmolozi su koristili te odgovore — koje su seoski svećenici prikupili od farmera i ribara — da rekonstruiraju i modeliraju tsunami iz 1755. godine. Jedan od rasjeda koji se navode kao mogući izvor potresa danas nosi njegovo ime.

Pombal je također obnovio Baixu na drvenom kavezu — gaiola pombalina — među prvim zgradama koje su namjerno otporne na potres. Isprobao je dizajn tako što je napravio male drvene modele i marširao trupe oko njih kako bi simulirao podrhtavanje. Upitan zašto su nove ulice tako apsurdno široke, rekao je: "Jednog dana će biti male."

Sat: Lisabon se nalazi na 9° zapadno i pokazuje isto vrijeme kao i London, što je otprilike točno za njegovu zemljopisnu dužinu i stavlja ga cijeli sat iza Madrida, udaljenog 500 kilometara.

Portugal je isprobao alternativu. Dvaput. Od 1966. do 1976., te ponovno od 1992. do 1996., zemlja je prešla na srednjoeuropsko vrijeme kako bi se svrstala u red sa Španjolskom i većim dijelom kontinentalne Europe. Sunčevo podne odmaklo je oko pola jedan. Zimi je sunce izlazilo usred jutra; ljeti je još bilo svijetlo iza deset navečer.

Udruge roditelja su to ubile. Djeca su išla u školu po mraku, a onda su odbijala ići spavati jer je vani još bilo svijetlo. U veljači 1996. premijer je objavio da se Portugal vraća.

Lisabon je proveo eksperiment u kojem Madrid još živi. Prvi put trajao je deset godina, drugi put četiri. Grad koji od 1837. radi jedno pecivo po jednom nepromijenjenom receptu, a četiri puta u trideset godina mijenja nacionalnu vremensku zonu.

Dnevno svjetlo kroz godinu u gradu Lisabon