Trenutačno lokalno vrijeme u gradu London

Dnevno svjetlo kroz godinu u gradu London

Jeste li znali?

Jedna je obitelj 104 godine Londonu prodavala točno vrijeme

Da biste vozili crni taksi u Londonu morate položiti ispit koji se zove The Knowledge, a održava se od 1865..

Da biste ga prošli, morate zapamtiti svaku ulicu unutar promjera od šest milja od Charing Crossa. To je otprilike 25.000 ulica. Također morate naučiti lokacije nekih 20.000 znamenitosti — muzeja, veleposlanstava, kazališta, klubova, policijskih postaja — i 320 utvrđenih ruta, koje je Transport for London kanonizirao u dokumentu poznatom kao Plava knjiga.

Kandidati se voze gradom na mopedima s pločom pričvršćenom za upravljač, i do petnaest sati dnevno, izgovarajući imena ulica naglas u hodu. Većini njih je potrebno tri do četiri godine. Najbrže što je netko to napravio je osamnaest mjeseci. Otprilike pola nikada ne završi.

Ispiti se nazivaju pristupi. Ispitivač nasumično imenuje dvije točke, a kandidat recitira najkraći put između njih. Jedina dopuštena karta je ona u njihovoj glavi.

I mijenja glavu. U studiji na Sveučilišnom koledžu u Londonu, osamdeset polaznika je skenirano mozgom prije nego što su počeli, zajedno s odgovarajućom kontrolnom skupinom. Nije bilo razlike u početku. Četiri godine kasnije, polaznici koji su se kvalificirali pokazali su mjerljivo povećanje sive tvari u stražnjem hipokampusu — regiji povezanoj s prostornim pamćenjem. Oni koji su trenirali i podbacili nisu pokazali ništa. Kao ni kontrole. Kad taksisti odu u mirovinu, to se smanji.

Sat: što je drugi put da je London riješio problem tako što je stavio odgovor u osobu i pustio je da hoda okolo s njim.

Godine 1836. Kraljevski astronom u Greenwichu imao je problem: urari su stalno kucali na vrata Zvjezdarnice i pitali koliko je sati. Stoga je uspostavio pretplatničku uslugu i postavio pomoćnika, Johna Henryja Belvillea, da je vodi.

Belville je dobio džepni kronometar koji je izradio John Arnold 1790-ih. Svi su ga zvali Arnold. Jednom tjedno uspoređivao je Arnolda s glavnim satom Zvjezdarnice — točnim na jednu desetinku sekunde — i zatim ga šetao Londonom do otprilike 200 pretplatnika, koji su sami postavljali satove gledajući u njega.

Umro je 1856. Njegovoj udovici Mariji odbijena je mirovina, pa je umjesto toga lobirala za posao i sama je radila po Londonu dok nije otišla u mirovinu 1892., u 81. godini. Njezina kći Ruth tada je preuzela dužnost, u dobi od 38 godina, i vodila Arnolda kroz London Docks, Clerkenwell, West End i Baker Street još četrdeset osam godina.

Ruth se umirovila 1940., u dobi od 86 godina. Posao je radio 104 godine na jednom džepnom satu.

Najbolji dio: konkurentska tvrtka, Standard Time Company, dijelila je vrijeme električnim telegrafom i vodila kampanju u predavaonicama i novinama kako bi diskreditirala ženu koja je vrijeme nosila u torbici. Nisu je izbacili iz posla. Arnold je sada u Muzeju znanosti.

1884. godine na konferenciji u Washingtonu dvadeset i dvije od dvadeset i pet zemalja glasovale su da nulta zemljopisna dužina prolazi kroz Airy Transit Circle u Greenwichu. Svaka vremenska zona na Zemlji - uključujući i onu u kojoj ovo čitate - mjeri se od te linije.

Što je smiješno, jer je linija na krivom mjestu.

Čuvena mjedena traka koju turisti obilaze radi fotografiranja nalazi se oko 102 metra zapadno od mjesta gdje GPS kaže da je nula. Ovo nije greška koju je itko napravio. Airy je izravnao svoj teleskop 1850. godine pomoću bazena žive, koji je usklađen s lokalnom gravitacijom - a lokalna gravitacija u Greenwichu ne pokazuje točno na Zemljinu os. Oba retka su točna. Oni samo odgovaraju na različita pitanja.

Najfotografiranija linija na svijetu udaljena je 102 metra, a cijeli planet ionako namješta sat uz nju.