Pariz

Jeste li znali?

Francuska je izmjerila planet, a zatim 67 godina odbijala izgovoriti „Greenwich”

94% Parižana živi unutar pet minuta hoda od jedne od 1180 gradskih boulangeries.

Diljem Francuske postoji oko 35.000 pekarnica koje opslužuju otprilike 12 milijuna kupaca dnevno. Observatoire du Pain — Francuska ima Opservatorij za kruh, a ovo je najmanje iznenađujuća činjenica u odlomku — procjenjuje da se 320 bageta konzumira svake sekunde.

Da li se aritmetika i brojke malo međusobno prepiru. Pekarske federacije procjenjuju godišnju proizvodnju na šest milijardi bageta; druge brojke kažu deset milijardi. Šest milijardi je blizu 190 u sekundi tijekom cijele godine, što sugerira da famozna brojka od 320 računa samo sate budnosti. U svakom slučaju, svaki dan iz francuskih pećnica izlazi između šesnaest i dvadeset sedam milijuna bageta.

Potrošnja pada i to već stoljeće. Prosječna Francuskinja sada jede oko 105 grama kruha dnevno, što je pad sa 114 u 2015. godini. Neposredno nakon Drugog svjetskog rata bilo je 900 grama. Prije revolucije to je bilo bliže kilogramu, i to nije bio prilog - to je bio obrok.

I trgovina se smanjuje. Ministarstvo kulture primijetilo je, kada je nominiralo baguette za status UNESCO-a, da je Francuska imala 55.000 zanatskih pekarnica 1970. — jednu na svakih 790 ljudi — i 35.000 danas, jednu na svakih 2.000. Baguet je uvršten u nematerijalnu kulturnu baštinu 2022. godine.

Sat: a evo i samog francuskog dijela.

Baguet je definiran zakonom. Statut iz 1920. odredio je njegovu minimalnu težinu od 80 grama, a najveću duljinu od 40 centimetara. Riječ boulangerie zaštićena je Potrošačkim kodeksom: da bi se koristila, kruh mora biti pripremljen i pečen u prostorijama i nikada ne smije biti zamrznut.

To je zemlja koja je definirala metar slanjem geodeta da izmjere luk meridijana od Dunkerquea do Barcelone, kroz revoluciju i rat. To je zemlja čiji je zakon definirao vlastitu vremensku zonu, tijekom šezdeset sedam godina, kao "pariško srednje vrijeme retardirano za devet minuta i dvadeset i jednu sekundu" - točan opis Greenwicha koji je pažljivo izbjegavao izgovoriti tu riječ.

Francuska zakonski propisuje jedinice. Metar, sekunda i štruca.

Godine 1791. Francuska nacionalna skupština odlučila je da svijetu treba jedinica za duljinu koja ne pripada nikome posebno. Nije kraljeva noga. Nešto izvedeno iz same Zemlje.

Tako su između 1792. i 1799. francuski geodeti triangulirali luk meridijana koji prolazi kroz Pariz, od Dunkerquea do Barcelone, kroz revoluciju i rat, kako bi definirali metar kao djelić udaljenosti od pola do ekvatora.

Francuska je mjerila planet kako bi izumila ravnalo. To je razina predanosti s kojom imamo posla.

Pariški meridijan bio je nulta zemljopisna dužina Francuske od 1667. godine, odredila ga je Académie des Sciences i prolazio kroz Parišku zvjezdarnicu. Francuske karte, francuska navigacija i francusko vrijeme sve je proizlazilo iz njega.

Zatim se 1884. godine dvadeset i šest zemalja sastalo u Washingtonu i glasovalo da Greenwich postane početni svjetski meridijan. Otprilike 72% svjetske brodske tonaže već ga je koristilo. Glasovanje je bilo, praktički gledano, formalnost.

Francuska ga nije usvojila. Ne već dvadeset sedam godina.

Sat: 9. ožujka 1911. Francuska je konačno uskladila svoje zakonsko vrijeme s Greenwichom. Zakon je definirao francusko vrijeme kao "Pariško srednje vrijeme, retardirano za devet minuta i dvadeset i jednu sekundu."

To je srednje vrijeme po Greenwichu. Točno, točno u sekundu — devet minuta i dvadeset jedan je upravo razlika u dužini između dviju zvjezdarnica. Zakon je jednostavno pronašao način da kaže GMT bez Greenwicha.

Fraza je ostala u francuskom zakonu do 1978.

Šezdeset i sedam godina nacionalnog građanskog vremena definiranog kao vrijeme u Parizu, ali sporije. U međuvremenu, Eiffelov je toranj od 1910. odašiljao vremenske signale po satu, snage 40 kilovata, brodovima i kolonijama diljem svijeta — odašiljajući pariško srednje vrijeme, koje je bilo Greenwičko srednje vrijeme, koje nitko u francuskom zakonu nije htio nazvati njegovim imenom.

Dnevno svjetlo kroz godinu u gradu Pariz