Peking

Jeste li znali?

Kina je pet vremenskih zona stopila u jednu i nikad se nije osvrnula

Da biste kupili automobil na benzin u Pekingu, prvo morate osvojiti na lutriji.

Grad je uveo kvotu registarskih tablica 2011 kako bi usporio rast vozila i smog. Pločice se dodjeljuju javnim izvlačenjem, a koeficijenti su od tada stalno padali. U siječnju 2011. kandidat je imao otprilike 9,4% šanse. Do prosinca 2012. iznosio je 1,4%. Do 2018. iznosio je 0,2%.

U jednom krugu u lipnju 2018., više od 2,8 milijuna ljudi natjecalo se za 6333 tanjura — izgledi 1 prema 2031. Kvota za konvencionalne automobile smanjena je s 90.000 za 2017. na ispod 40.000. Dopuštene godišnje registracije pale su s 240.000 na 100.000.

Prosječno vrijeme čekanja u redu je 26 mjeseci. Lista čekanja za električna vozila prešla je 400.000 ljudi, a onima na začelju rečeno je da očekuju do osam godina.

Oko toga je izrasla cijela jedna sekundarna ekonomija. Agencije su se pojavile kako bi povezale kupce s postojećim držačima ploča — navodno oko $15,650 za električni tanjur i $22,700 za benzinski. Neki ljudi registriraju automobile na ime supružnika, a brakovi sklopljeni posebno u tu svrhu prijavljeni su na otprilike 2.845 dolara godišnje, ili 9.816 dolara za pet godina. Drugi kupuju tablice izvan Pekinga za oko 250 dolara, iznajmljuju ih u prodajnim salonima ili kupuju rabljene automobile s priloženom.

U akademskoj literaturi zakopano je jedno doista čudno otkriće. Budući da je prosječno čekanje dulje od dvije godine, ljudi stječu navike nevožnje dok čekaju u redu. Jedna je studija otkrila da nakon standardnog čekanja od 26 mjeseci, vjerojatnost da pobjednik stvarno prijeđe na vožnju pada za 16% — smanjujući godišnju kilometražu vozila u gradu za 8,48 milijuna kilometara.

Lutrija djelomično funkcionira tako što traje toliko dugo da ljudi prestanu željeti nagradu.

Sat: Peking centralno raspoređuje dvije stvari i obje proizvode isti odgovor.

Godine 1949 Kina je ukinula svojih pet postojećih vremenskih zona i stavila cijelu zemlju — široku oko 5000 kilometara — na jedan sat, Pekinško vrijeme. U Kashgaru, na zapadnom kraju, zimsko sunce službeno izlazi tek oko deset ujutro.

Tako Xinjiang tiho pokreće drugi, neslužbeni sat dva sata iza Pekinga. Nema pravni status. Ionako ga svi koriste, a međunarodna baza vremenskih zona sadrži unos za njega.

Lutrija registarskih tablica stvara tržište lažnih brakova. Jedna nacionalna vremenska zona proizvodi drugo nacionalno vrijeme. U oba slučaja vrijedi službeni sustav, a uz njega raste paralelni.

Kina je široka oko 5000 kilometara, proteže se od otprilike 73° istočno do 135° istočno. To je dovoljno za pet vremenskih zona, a tri desetljeća ih je i imao, barem na papiru.

Godine 1918. Središnji opservatorij Republike Kine predložio je pet zona, koje su kasnije postale službene:

• Kunlun — UTC+5:30
• Sinkiang–Tibet — UTC+6
• Kansu–Szechwan — UTC+7
• Chungyuan — UTC+8
• Changpai — UTC+8:30

Tri sata s jednog kraja zemlje na drugi.

Godine 1949. novoosnovana Narodna Republika ukinula je svih pet i cijelu zemlju postavila na jedan sat: pekinško vrijeme, UTC+8. Direktiva Državnog vijeća iz svibnja 1980. to je ponovno potvrdila. Kina od tada radi u jednoj vremenskoj zoni — nema regionalnih varijacija i nema ljetnog računanja vremena osim kratkog eksperimenta između 1986. i 1991. godine.

Za mjerilo: susjedne Sjedinjene Države približno su iste širine i koriste četiri zone. Rusija koristi jedanaest. Kina koristi jedan.

Sat: učinak je najvidljiviji na zapadnom kraju.

U Kashgaru, u Xinjiangu, sunce usred zime izlazi tek oko 10 sati ujutro prema službenom satu, a zalazi oko pola osam navečer. Ljudi se bude u mraku, doručkuju u mraku i započinju radni dan prije izlaska sunca, jer sat na zidu govori da je vrijeme.

U praksi se u Xinjiangu naširoko koristi drugo, neslužbeno vrijeme — Xinjiang vrijeme ili Ürümqi vrijeme, postavljeno dva sata iza Pekinga na UTC+6, koje mnogo više odgovara lokalnom suncu. Nema službeni status. To je jednostavno ono na čemu se odvija veliki dio svakodnevnog života.

Praktični rezultat je da ljudi tamo rutinski moraju odrediti na koji se sat odnosi vrijeme sastanka. Dugotrajni stanovnici opisuju standardnu naviku: slanje poruka pola sata prije dogovora kako bi se ljubazno pitalo mislite li oboje na isti sat.

A svjetski softver zna za oboje. Međunarodna baza podataka o vremenskim zonama nosi `Asia/Shanghai` za službeno nacionalno vrijeme — i također nosi `Asia/Urumqi` na UTC+6, tako da sustavi mogu predstavljati vrijeme koje nijedna vlada nije formalno priznala.

Dnevno svjetlo kroz godinu u gradu Peking