Apia

Jeste li znali?

Samoa je dvaput prešla datumsku granicu, u suprotnim smjerovima i iz istog razloga

Godine 1889. škotski romanopisac s otkazanim plućima stigao je u Samou tražeći klimu koja bi ga održala na životu. Kupio je 314 hektara na obroncima planine Vaea iznad Apije i sagradio kuću koju je nazvao Vailima - samoanski za "pet voda".

Kuća je imala pet spavaćih soba, knjižnicu, plesnu dvoranu, veliki klavir, stolnjak koji je darovala kraljica Viktorija, golu skulpturu koju je darovao sam Rodin i — u tropima, na trinaest stupnjeva južno — jedini funkcionalni kamin u Samoi.

Romanopisac je bio Robert Louis Stevenson, koji je napisao Otok s blagom i Dr Jekyll i Mr Hyde. Samoanci su ga zvali Tusitala, pripovjedač priča. Naučio je jezik, stao na njihovu stranu protiv kolonijalne vladavine i ondje umro 1894. u četrdeset četvrtoj godini - ne od tuberkuloze od koje je došao pobjeći, nego od cerebralnog krvarenja.

Ono što se zatim dogodilo dio je koji vrijedi računati. Mještani su mu ručno sagradili lijes i preko noći bdjeli nad njegovim tijelom. Sljedeći dan otprilike 200 Samoanaca presjeklo je stazu od tisuću stopa do planine Vaea kako bi se lijes mogao prenijeti do vrha, radeći u štafeti. Nazvali su je Cesta zaljubljenih srca. Pokopan je blizu vrha, s pogledom na ocean, ispod epitafa preuzetog iz jedne od njegovih pjesama.

Stevenson je živio u Samoi tri godine kada je zemlja prvi put prešla međunarodnu datumsku granicu - gdje ova priča zapravo počinje.

Godine 1892 američki su trgovci uvjerili samoanskog kralja da premjesti otoke sa zapadne strane međunarodne datumske granice na istočnu stranu, tako da Samoa dijeli radni tjedan s Kalifornijom i susjednom Američkom Samoom pod kontrolom SAD-a.

Da bi napravio skok, Samoa je morao ponoviti dan. Odabran je datum 4. srpnja. Samoa je dvaput zaredom proslavila američki Dan neovisnosti.

119 godina kasnije, vratio se.

Do 2011. aritmetika se preokrenula. Otprilike 70% trgovine Samoe bilo je s Australijom, Novim Zelandom i Azijom; samo oko 15% bilo je sa Sjedinjenim Državama. A kasniti dan značilo je izgubiti nešto poput dva radna dana svakog tjedna. Kako je tadašnje vodstvo zemlje reklo: dok je petak na Samoi, na Novom Zelandu je već subota — i dok su Samoanci u nedjelju u crkvi, Sydney i Brisbane vraćaju se na posao.

Tako je Samoa u lipnju 2011. donijela zakon, a u ponoć u četvrtak 29. prosinca kazaljka na satu pomaknula se ravno na subotu 31. prosinca.

Petak 30. prosinca 2011. nije se dogodio u Samoi.

Nije se to dogodilo ni u Tokelauu, oko 1500 stanovnika, koji je iste noći napravio isti skok. 186.000 građana Samoe otišlo je na spavanje u četvrtak i probudilo se u subotu, nakon što su se pomaknuli s UTC−11 na UTC+13 — dvadesetčetverosatna smjena u jednom trenutku.

Vlada je dekretom odredila da će svatko tko radi na dan koji ne postoji biti u potpunosti plaćen.

Mnoštvo se okupilo kod tornja sa satom u Apiji. Bilo je sirena, vatrometa, automobilskih sirena, crkvenih zvona i molitve. Izdana je poštanska marka s izrazom u budućnost.

Sat: posljedice su još vidljive na karti.

Američka Samoa nije se promijenila. Nalazi se stotinjak kilometara dalje i sada je gotovo cijeli dan u zaostatku. Kratko putovanje brodom između njih dvoje prelazi cijeli kalendarski datum.

A položaj Samoe u svijetu je izokrenut. Bilo je to među posljednjim mjestima na Zemlji gdje se vidi svaki novi dan. Sada je među prvima — zemlja koja je završavala svjetski dan sada ga počinje.

Postojala je jedna posljedica koju nitko nije planirao. Zajednice adventista sedmog dana u Samoi našle su se podijeljene oko toga koji je dan sada prava subota, jer sedmodnevni ciklus kojeg su držali više nije odgovarao kalendaru oko njih.

Samoa je dva puta pomicala datum, i oba puta iz istog razloga: da bude budna u isto vrijeme kad i onaj s kime je trgovala. Godine 1892. to je značilo dobiti dan. U 2011. to je značilo gubitak jednog.

Dnevno svjetlo kroz godinu u gradu Apia