Yangon

Jeste li znali?

Yangon je imao vremensku kuglu prije nego što je imao vremensku zonu

Pagoda Shwedagon broji sve.

Kruna na vrhu stupe nosi, prema uobičajenom računanju, 5448 dijamanata, 2317 rubina, safira i drugog kamenja i oko 1065 zlatnih zvona, završenih s jednim dijamantom od 72 ili 76 karata na samom vrhu. Kaže se da je donja stupa obložena s 8,688 poluga punog zlata, a gornja s još 13,153. Preko dvadeset tisuća barova, pojedinačno nabrojanih.

Postoji točno jedan broj koji nitko nema.

Nitko ne zna koliko zlata ima na Shwedagonu. Objavljene procjene kreću se od oko šest do šezdeset tona. Lonely Planet kaže dvadeset sedam. Razlog širenja je taj što zlato nije finiš nanesen jednom i izmjeren. Donira se — dolazi kontinuirano, u listovima, od pojedinaca, i to se događa od petnaestog stoljeća, kada je kraljica Shinsawbu dala vlastitu tjelesnu težinu u zlatu da se istuče u ploče. Njezin je zet tada ponudio četiri puta veću težinu od svoje i svoje žene.

Ljudi i dalje doniraju. Sada postoji mali mlin za zlato unutar kompleksa pagode za njegovu preradu, jer lišće izlaže vremenskim prilikama i površinu je potrebno obnavljati svakih četiri ili pet godina.

Spomenik gdje je svaki dijamant izbrojan, a zlato ne može biti, u gradu koji je jednom ispustio loptu u podne kako bi brodovi mogli namjestiti svoje satove na sekundu.

Prije nego što je postojalo mjanmarsko standardno vrijeme, postojalo je Rangoonsko srednje vrijeme — GMT+6:24:40, srednje solarno vrijeme na meridijanu samog Rangoona. Prvi potvrđeni zapis da je u uporabi datira iz 1892.

Godinu dana kasnije, 1. listopada 1893., grad je otvorio zvjezdarnicu vremenske lopte.

Ako to zvuči poznato, trebalo bi. To je isti uređaj koji svakodnevno pada u Greenwichu, isti uređaj Western Union instaliran na Manhattanu 1877., i ista tehnologija koju je Hong Kong zamijenio topom. Lopta je podignuta i ispuštena u lokalno srednje podne kako bi brodovi u luci mogli namjestiti svoje kronometre i izračunati zemljopisnu dužinu na moru.

Rangoon je bio luka. Lukama je trebalo javno vrijeme. Rješenje je svugdje bilo isto, od Londona preko Manhattana do Irrawaddyja.

1. srpnja 1905.: Burma je prešla na Burmansko standardno vrijeme u UTC+6:30, izračunato na 97°30′ istočnog meridijana — oko pet minuta i dvadeset sekundi ispred starog rangoonskog srednjeg vremena. Razlog je bio isti onaj koji je proizvodio standardno vrijeme svugdje drugdje: željeznice i telegrafi trebali su jedan sat.

Zatim, od 1. svibnja 1942. do 2. svibnja 1945., zemlja je pod okupacijom bila stavljena na japansko standardno vrijeme — isto što se dogodilo Singapuru istih godina.

Nakon neovisnosti 1948. offset je ostao. Myanmar nikada nije držao ljetno računanje vremena, ni u kojem obliku, nikada.

Sat: i pokazalo se da je ta odluka iz 1905. bila jako dobro donesena.

UTC+6:30 izgrađen je za 97°30′ istočno. Yangon se nalazi na oko 96°10′ istočno. Gradski sat ide otprilike pet minuta ispred vlastitog sunca — jedno od najtijesnijih poravnanja u ovoj seriji.

Mjanmar se proteže na značajnoj udaljenosti istok-zapad i mogao se zaokružiti na UTC+6 ili UTC+7. Oboje bi ostavili Yangon više od pola sata vani. Kolonijalna uprava odabrala je pola sata između, a zemlja ga je zadržala kroz okupaciju, neovisnost i sve od tada.

Lopta je davno prestala padati. Broj koji je kalibrirao još uvijek je tu.

Dnevno svjetlo kroz godinu u gradu Yangon