Caracas

Jeste li znali?

Venezuela je dvaput imala pravu vremensku zonu i dvaput je se odrekla

Venezuela je osvojila više međunarodnih natjecanja ljepote od bilo koje zemlje na svijetu: 24 velike četvorke — sedam Miss Universe, šest Miss svijeta, devet Miss International i dvije Miss Earth. Jedina je zemlja koja je sve četiri osvojila više od jednom, a dva puta je uzela dvije od četiri krune u jednoj godini.

Između 1983. i 2003. stigla je do polufinala Miss Universe dvadeset jednu godinu za redom.

Ovo nije sreća, a Venezuela se nikad nije pretvarala da jest. Oko toga je izrasla čitava industrija - akademije za obuku, treneri, kirurgi i tisuće lokalnih natjecanja koja su se svake godine održavala u školama, vojnim vojarnama i, prema izvještajima iz tog razdoblja, zatvorima. Nacionalno finale jedan je od najgledanijih televizijskih događaja u zemlji. Izvještaji iz tog doba redovito su opisivali kraljice ljepote koje su među izvoznim proizvodima zemlje bile pored nafte i bejzbolaša.

Nastavio je pobjeđivati kroz ekonomski kolaps. Kruna Miss Universe 2013. stigla je u godini najveće inflacije u gotovo dva desetljeća i nestašice osnovnih dobara.

Što je korisno znati prije nego što pogledate što je država učinila sa svojim satom, jer se tamo pojavljuje isti obrazac: odluka donesena jednom, oštro branjena, a zatim poništena kad je nestalo struje.

Venezuela nespretno stoji na karti. Središte zemlje nalazi se blizu 67°30′ zapadno — gotovo točno na pola puta između standardnih meridijana na 60° zapadno (UTC−4) i 75° zapadno (UTC−5). Nijedna zona od cijelog sata ne odgovara.

1912 zemlja je to ispravno riješila, usvojivši UTC−4:30, sa središtem na 67°30′ zapadno. Caracas je na oko 66°58′ zapadno. Pristajanje je bilo gotovo savršeno.

Godine 1965. Venezuela je odustala od toga i prešla na UTC−4, navodno kako bi se uskladila s novonastalim međunarodnim preferencijama za zone na cijeli sat u komunikacijama i zrakoplovstvu — prihvaćajući lošije solarno poravnanje u zamjenu za okrugliji broj.

U prosincu 2007. vratio se. Predsjednik Hugo Chávez naredio je povratak na UTC−4:30, s pomicanjem kazaljki za trideset minuta unatrag u 3 ujutro 9. prosinca. Navedeni razlog je bio da bi se djeca budila u školu po danu. Također se naširoko čitalo kao izjava o neovisnosti, a sljedećih osam i pol godina Venezuela je bila jedina zemlja na svijetu na tom offsetu.

Onda je 1. svibnja 2016. ponovno nestalo.

Ovaj put razlog je bila struja. Ozbiljna suša smanjila je razinu vode na brani Guri, koja opskrbljuje otprilike dvije trećine električne energije u zemlji, pa su prekidi bili česti. Pomicanje kazaljke na satu za trideset minuta unaprijed bi gurnulo više dnevne svjetlosti u večer, kada ljudi dolaze kući i pale svjetla i klimatizaciju. Kazaljke na satu pomaknule su se s 2:30 ujutro ravno na 3:00.

Ista mjera stigla je s ranim zatvaranjem kina, racioniranjem u trgovačkim centrima, a zaposlenici u javnom sektoru gubili su radne dane.

Nisu se svi dali nagovoriti. Jedan računovođa iz Caracasa rekao je novinarima da se ne slaže - koristite istu količinu energije bez obzira na to što kaže sat. Lokalni komičar našalio se na račun stvarnih vremenskih zona u zemlji: sati bez svjetla, sati bez vode, sati predsjedničkih emisija, sati čekanja u redu.

Sat: evo aritmetike ispod svega toga.

Na UTC−4:30, Caracas je sjedio oko dvije minute od vlastitog solarnog podneva. Na UTC−4, gdje je danas, kreće se oko dvadeset osam minuta ispred sunca.

Dakle, istih pola sata sada je pomaknuto četiri puta u jednom stoljeću - 1912., 1965., 2007., 2016. - i dva puta je zemlja zadržala pomak koji je zapravo odgovarao njezinom nebu, i dvaput ga je pustila.

Obje moderne promjene objašnjene su u smislu dnevnog svjetla i djece. Pomaknuli su sat u suprotnim smjerovima.

Dnevno svjetlo kroz godinu u gradu Caracas