Baku

Jeste li znali?

Padina kraj Bakua gori još od prije Marka Pola

Na poluotoku Absheron, nedaleko od Bakua, nalazi se brdo koje se zove Yanar Dağ — "goruća planina". Plamen visine do tri metra izlazi iz tankog sloja porozne stijene i ne gasi se. Napajaju se stalnim curenjem prirodnog plina odozdo, a gore neprekidno stoljećima. Marco Polo je u trinaestom stoljeću pisao o plamenu koji je izlazio iz zemlje na ovim prostorima.

Azerbajdžan s razlogom nazivaju Zemljom vatre, a vatre su dovoljno stare da se općenito misli da su povezane s razvojem zoroastrizma, čije su se ceremonije gradile oko svetih plamenova.

Zemlja također ima više blatnih vulkana nego bilo gdje na Zemlji. Brojevi se razlikuju ovisno o tome što uključujete - službeni azerbajdžanski izvori kažu preko 220, međunarodne procjene idu do 400 ili više - ali svi se izvori slažu da zemlja drži otprilike polovicu ukupnog broja u svijetu. Na dnu Kaspijskog jezera nalazi ih se još 140-ak, a osam otoka u arhipelagu Baku nastalo je erupcijama vulkana od blata.

Za razliku od običnih vulkana, ovi su hladni na dodir, oko 22°C, jer nema magme. I dalje eruptiraju spektakularno: 2001. godine vulkan Lokbatan, petnaestak kilometara od Bakua, izbacio je plamen desetke metara u zrak.

Sve su ovo površinski dokazi onoga što je ispod, a to je nafta. 1901. Azerbajdžan je proizveo 11. 5 milijuna tona toga — oko 51% cjelokupne svjetske ponude. Pola planetarne nafte potječe iz jednog ugla Kaspijskog mora.

Sat: Smatra se da ime Bakua dolazi od perzijskog bad-kube, "grad vjetra", što vam govori što vrijeme radi. Sat mu je staloženiji. Azerbajdžan se kreće na UTC+4, zoni izgrađenoj za 60. meridijan, dok se Baku nalazi na nešto ispod 50° istočno — tako da grad ide oko četrdeset minuta ispred vlastitog sunca, trajno.

Ima nešto prikladno u tome. Na poluotoku gdje tlo već tisuću godina drži vlastiti neprekinuti plamen bez ičijeg rasporeda, sat na zidu je četrdeset minuta i nikome ne smeta.

Dnevno svjetlo kroz godinu u gradu Baku