Reykjavik

Jeste li znali?

Island je ukinuo pomicanje sata tako što je ljetno vrijeme učinio trajnim

Island drži Guinnessov svjetski rekord za najviše objavljenih pisaca po glavi stanovnika. Često se navodi brojka da će jedan od deset Islanđana objaviti knjigu u nekom trenutku svog života. Zemlja s otprilike 370.000 stanovnika godišnje izda oko 1.500 novih naslova — jednu novu knjigu na svakih 250 građana.

Postoji riječ za predbožićno vrijeme, kada ih većina izađe odjednom: Jólabókaflóð, božićna poplava knjiga.

U međuvremenu, najmanje 85 do 90% svakog doma na Islandu grije se geotermalnom vodom koja se crpi iz zemlje. Reykjavík upravlja jednim od najvećih sustava daljinskog grijanja na svijetu. Ista voda grije plastenike u kojima se uzgajaju rajčice i krastavci preko zime, a mjestimice se pušta ispod pločnika kako bi otopio snijeg s njih.

Dakle: zemlja koja je na mrak odgovorila knjigama, na hladnoću odgovorila je postavljanjem vulkana i - kao što ćemo vidjeti - odgovorila na pitanje sata trajno zadržavši ljetno računanje vremena.

Tri odgovora na istu krajnost, a sva tri još uvijek rade.

Reykjavík se nalazi na oko 22° zapadno. Po zemljopisnoj dužini, Island pripada UTC−1. Najveći dio zemlje leži između 13° i 24° zapadno, upravo u tom pojasu.

Island radi na UTC+0 — istom satu kao i London — cijele godine, zauvijek.

Rezultat je najveći solarni pomak od svih gradova na ovoj stranici. Sat u Reykjavíku ide otprilike devedeset minuta ispred vlastitog sunca. Sunčano podne u Reykjavíku pada oko pola jedan poslijepodne. Sredinom prosinca, izlazak sunca stiže tek oko jedanaest ujutro, u danu koji nudi ukupno oko četiri sata svjetlosti.

To nadmašuje Madrid, koji je ovdje držao rekord od oko sedamdeset pet minuta.

Kako se to dogodilo. Island je koristio UTC−1 od 1907., s ljetnim računanjem vremena povrh toga. 5. travnja 1968. Althing — jedan od najstarijih svjetskih parlamenata, utemeljen 930. godine — donio je zakon kojim se ukida ljetno računanje vremena i postavlja nacionalna vremenska zona na UTC+0. Stupio je na snagu dva dana kasnije.

Pročitajte to pažljivo, jer je to zanimljiv dio. Island se nije vratio na standardno vrijeme. Otišlo je naprijed na ljetno računanje vremena i tu ostalo.

Navedeno obrazloženje bilo je da bi stalni UTC+0 "uklonio sve gore navedene probleme, ali bi i dalje sačuvao prednosti ljetnog računanja vremena" — držeći Island u korak s Europom za trgovinu i telefonske pozive, uz zadržavanje dodatnog večernjeg svjetla.

Sat: argument protiv pomicanja satova bio je, u slučaju Islanda, neobično jak.

Na 64° sjeverno, godišnja doba su toliko ekstremna da je sat vremena u oba smjera gotovo besmislen. Ljeti ima toliko dnevnog svjetla da dodatni sat ne mijenja ništa. Zimi ga ima tako malo da nikakvo podešavanje sata to ne može popraviti. Zemlja s velikom promjenjivošću dana zaključila je da je prilagodba za promjenjive dane besmislena.

Od 1994. postojali su ponovljeni prijedlozi Althingu da se vrati ljetno računanje vremena. Svaki je odbijen.

Dakle, Island je zemlja koja je riješila argument o pomicanju sata odbijanjem pomicanja sata unatrag - i provela je gotovo šezdeset godina živeći trajno devedeset minuta ispred vlastitog neba, namjerno, bez planova da prestane.

Dnevno svjetlo kroz godinu u gradu Reykjavik